Obrazovanje za ljubav

Sreća je temeljna potreba svakoga čovjeka i za njom svatko teži. Upravo spolnost može biti izvorom velike sreće, ali nerijetko i velike nesreće. Zato je nužno potrebno odgajanje za samoodređujuće, zrelo i odgovorno ophođenje s vlastitom i tuđom spolnošću. Bitni elementi sretnoga života za veliku većinu mladih ljudi su trajna veza između muškarca i žene i vlastita djeca. Treba ih podržati u toj čežnji, čak i ako njihova sadašnja obiteljska životna situacija možda izgleda drugačije (ponovno sastavljene obitelji, rastavljeni brakovi, samohrani roditelji itd.). Mladi trebaju biti sposobni za smislen život kao muškarac ili žena i za donošenje vlastitih odluka za budućnost. Pri tome treba uzeti u obzir da je čovjek sa svojom spolnošću dio postojećeg životnog poretka. Postoje životni zakoni i iskustva koji su svim ljudima zajednički i koje se može prepoznati i prenijeti na razuman način. Oni su iznad svih kultura i religija pa ih se ne može samo tako proizvoljno preinačivati.

Spolnost zahvaća cijeloga čovjeka. Ona ima tjelesnu, emocionalnu, kognitivnu, socijalnu, kulturalnu i duhovnu dimenziju. Spolni razvoj je sastavni dio razvoja identiteta pojedine osobe i bitan je za podizanje sposobnosti izgrađivanja odnosa. Za razliku od životinjske, ljudska se spolnost ne može svesti na slijed buđenja i zadovoljavanje nagona. Kao vitalna životna snaga koja obilježava čovjekovu osobnost, spolnost je i dar i zadaća: postupanje sa spolnošću i posljedice spolnoga ponašanja podrazumijevaju, naime, određenu odgovornost. Svojom spolnošću čovjek izražava cijeloga sebe. Kao (neverbalna) komunikacija, spolnost je izložena smetnjama i može biti pogrješno shvaćena. Da bi spolnost kao ljubavni govor tijela doprinijela životnoj sreći, treba je učiti, treba uzimati u obzir njezina pravila.

Da bi djeca i mladi mogli razviti što prirodniji odnos prema spolnosti lišen svakoga straha, važno im je najprije prenijeti pozitivnu i cjelovitu sliku spolnosti. Spolnost treba biti shvaćena kao elementarna životna snaga koju valja njegovati. Djeci i mladima treba istovremeno ukazati i na opasnosti na koje mogu naići na području spolnosti.

U vremenu razvoja i odrastanja, bitno je integrirati spolnost u cjelokupnu osobnost mladoga čovjeka, i to u kontekstu društvenog i kulturalnog okruženja. Ako to uspije, to je važan temelj za obzirno postupanje sa sobom i s drugima. Zato djeca i mladi trebaju odgoj i poticaje koji uzimaju u obzir njihov cjelokupni razvitak. Spolni se odgoj ne može svesti na objašnjavanje tehničke ili biološke dimenzije.

Budući da spolni razvoj zahtijeva (pozitivno) oblikovanje, spolni je odgoj primarno pravo i dužnost roditelja. Obitelj je najvažnije mjesto na kome se uči zdrav spolni razvoj. Zadaća škole je podržavati roditelje u odgovornosti koju imaju za odgoj svoje djece.